Sadržaj
Izraz "fosil" širok je pojam za svaki artefakt koji svjedoči o obliku prošlih života koji je sačuvan u Zemljinoj kori. Fosili se mogu sastojati od ostataka sedimentne stijene, okamenjenih ostataka ili čak cijelog uzorka sačuvanog u jantarnoj boji, ledu ili katranu. Dok većina fosila sadrži element ugljika u nekoj količini, određena vrsta poznata kao fosil ugljičnog filma sastoji se uglavnom od ugljika.
Carbon Depoziti
Sva živa bića sadrže ugljik, a kada mrtvi organizam legne na stijenu, na stijenu se s vremenom taloži izuzetno tanak sloj ugljika. Kako vodik, kisik i dušik u organizmu nestaju - obično se otapaju i isparavaju pod vodenom vodom - jedini preostali materijal je taj sloj ugljika. Taj postupak propadanja naziva se karbonizacija ili destilacija.
Dvodimenzionalni im
Nasuprot im fosilima, koji se mogu koristiti za stvaranje trodimenzionalnog spoja koji je kopija pravog oblika organizma, fosil karbonskog filma pojavljuje se kao dvodimenzionalna slika delikatno utisnuta u stijenu. Obično su crne ili smeđe boje, ističu se u kontrastu s bojom stijene. Fosili ugljičnog filma nisu tako „blistavi“ ili istaknuti kao fosili formirani drugim metodama, ali ponekad mogu pokazati zamršene detalje na površini.
Uzorci sačuvani
Budući da ugljikove filmove obično ostavljaju uzorci sačuvani pod vodenom vodom, najčešći fosili su riba, rakovi i lišće. Ti su se primjerci vjerojatno potonuli i lijepili na stijene ispod tijela sporo pokretne vode, gdje im je bilo dopušteno da se nasele, a ne da ih struga ili drobi struja. U slučaju lišća, unutarnje komponente lista, poput staničnih stijenki i unutarnjih staničnih struktura, obično se gube, ali stanice su ponekad ispunjene vodom bogatom mineralima koja se skrućuje kako bi se očuvala ta obilježja minusa.
Izvlačenje informacija iz fosila
Fosili ugljičnog filma često se pojavljuju u tandemu sa kompresijskim fosilima, a kombinacija ponekad otvara mogućnost izvlačenja više informacija od općeg oblika i morfologije organizma koji je stvorio fosil. Na primjer, analiza fosiliziranog perja iz krednog razdoblja otkrila je strukturu melanosoma koji su tvorili perje, a što otvara mogućnost određivanja boje izvornog perja.