Sadržaj
Zelene biljke nisu samo važne za čovjekovo okruženje, već čine osnovu za održivost i dugoročno zdravlje ekoloških sustava. Zelene biljke uklanjaju ugljični dioksid iz atmosfere i stvaraju kisik potreban za život. Zelene biljke su također dobar izvor hrane i zaštite.
Fotosinteza
Fotosinteza je proces koji zelene biljke koriste za pretvaranje svjetlosti u kemijsku energiju, u obliku šećera bogatih energijom, potrebnih za rast. Zelena boja u biljkama rezultat je kemikalije poznate kao klorofil. Klorofil apsorbira plavi i crveni dio svjetlosnog spektra, ali odražava zeleno svjetlo, zbog čega većina biljaka izgleda zeleno. Fotosinteza troši ugljični dioksid kao dio fotosintetskog procesa, emitirajući kisik kao nusprodukt.
Kisik
Važan nusprodukt fotosinteze je kisik. Prema Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline, jedno veliko stablo može proizvesti dovoljno kisika za četiri osobe u jednom danu.
Ugljični dioksid
Biljke koriste ugljični dioksid dok fotosinteziraju, uklanjajući ga iz atmosfere. Svjetska banka procjenjuje da je 20 posto povećanja razine atmosferskog ugljičnog dioksida posljedica krčenja šuma. Procjenjuju da je čak 50 posto globalnog zagrijavanja tijekom posljednjih 50 godina posljedica promjena načina korištenja zemljišta i krčenja šuma u modernom dobu. Procjenjuje se da jedno stablo apsorbira 1,33 tone ugljičnog dioksida na 100 godina, u prosjeku nešto više od 26 kilograma ugljičnog dioksida godišnje.
Prirodno hlađenje i stabilizacija tla
Zelene biljke pružaju prirodno hlađenje. Lišće blokira efekt grijanja sunca. Zelene biljke također se mogu hladiti transpiracijom, mada bez velikog broja stabala i drugih biljaka taj je učinak minimalan. Transpiracija je proces kojim voda isparava iz biljnih pora, hladeći okoliš okolišnim hlađenjem. Isparavanje troši toplinu i najučinkovitije je za hlađenje kad je vlaga niska. Biljke također stabiliziraju tlo kroz svoje korijenje, koje veže tla, i kroz svoje lišće, koje sprječavaju kapljice kapi od erozije tla. Područja bez odgovarajućeg vegetativnog pokrova često trpe velike količine taloga koji ulijevaju u potoke i jezera, smanjujući kvalitetu vode.
Hrana
Zelene biljke su osnova prehrambenih mreža. Životinje, ptice, insekti i mikrobi hrane se zelenim biljkama. Te organizme nakon toga pojedu veće životinje, koje same pojedu još veće životinje. Na primjer, kunić jede travu. Kunić jeje lisica koju planinski lav tada može pojesti.
Zaštita
Zelene biljke, posebno drveće, ali i grmlje pod grmljem, pružaju pokrov i utočište mnogim životinjama i biljkama. Stablo pruža hladovinu za manje biljke koje rastu u podzemlju. Isto stablo može pružiti idealno mjesto da ptica izgradi gnijezdo. Posudu s prašinom u 1930-ima uzrokovali su poljoprivrednici uklanjanjem zaštitnih stabala. Uklanjanje stabala, u kombinaciji s jakom sušom, omogućilo je vjetru uklanjanje gornjeg tla mnogih farmi, uzrokujući ozbiljne štete na usjevima. Jedno rješenje problema bilo je posaditi redove stabala oko obrađenih polja kako bi spriječili vjetar.