Sadržaj
- Procjene o izumiranju - stvarne ili pretjerane?
- Zakon o ugroženim vrstama
- Zoološki vrtovi i programi uzgoja u zatočeništvu
- Zatočenik protiv divljih uzgoja
- Očuvanje i očuvanje divljine
- Zaštita ugroženih vrsta
- Podrška akreditaciji i očuvanju zoološkog vrta
Raspravlja se o tome nude li zoološki vrtovi najbolju opciju za zaštitu životinja koje su suočene s izumiranjem. S jedne strane ograde imate znanstvenike koji navode da zoološki vrtovi mogu pomoći ugroženoj vrsti da napreduje, a negativci navode da je najbolji način zaštite ugrožene vrste stvaranje zaštitnih rezervata gdje se mogu prirodno uzgajati. Jedna tema s kojom se obje skupine slažu jest da ljudski utjecaj na ekosustave divljih životinja utječe, prijeti i uništava životinje i biljke o kojima ovise ove zajednice.
Procjene o izumiranju - stvarne ili pretjerane?
Većina znanstvenika i ljudi slaže se da ljudsko upadanje u ekosustave širom svijeta prijeti opstanku cjelokupnog života životinja i biljaka koji ovise o njima. Ekolozi i stručnjaci širom svijeta hrabro tvrde da su ljudi odgovorni za sve ili dio izumiranja divljih životinja koje se i dalje događaju. Procjena tisućljeća ekosustava, studija koju su naložile Ujedinjene nacije, a započela je 2002. godine, a koju je sastavilo više od 1350 znanstvenih stručnjaka širom svijeta, procijenila je da izumiru najmanje 24 vrste dnevno ili 8.700 godišnje.
Konvencija Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti iz 2007. godine nije se složila s tim brojem, jer je on ukazivao na povećanje 150 vrsta dnevno. Ali do danas, Međunarodna unija za zaštitu prirode tvrdi da je u posljednjih 400 godina ukupno dokumentovano samo 800 vrsta koje su izumrle. Odstupanje u brojevima, piše autor zaštite okoliša Fred Pearce, možda je posljedica razlika u računalnim modelima koji se koriste za stvaranje statističkih podataka.
Zakon o ugroženim vrstama
Zakon o ugroženim vrstama u Sjedinjenim Državama potpisan je zakonom u prosincu 1973. On "predviđa očuvanje vrsta koje su ugrožene ili ugrožene u cijelom ili značajnom dijelu njihovog opsega, te očuvanje ekosustava o kojima ovise" ", Navodi američka Agencija za ribu i divljinu. Otkako je zamijenio Zakon o zaštiti iz 1966. godine, ESA je više puta izmijenjen kako bi pod svoju zaštitu uključio biljke i beskralješnjake te ostale divlje životinje. U tom su cilju nekoliko zooloških vrtova pokrenuli programe uzgoja u zatočeništvu kako bi osigurali nastavak višestruko ugroženih vrsta.
Zoološki vrtovi i programi uzgoja u zatočeništvu
Do 1982. godine, Kalifornijski kondor bio je gotovo sve izumrli, samo je 25 do 27 kondora živjelo u SAD-u. Do 1987. svih 27 kondora stavljeno je u program uzgoja u zatočeništvu u nadi da će ih spriječiti da izumru. Ptice su bile raspoređene između dva zoološkog vrta u južnoj Kaliforniji: zoološkog vrta San Diego i zoološkog vrta u Los Angelesu. Taj je program kasnije proširen i na ostale zoološke vrtove na zapadnoj obali.
Zoološki vrt San Diego sagradio je posebno kućište od avijacije koje je pticama pružalo prostor da raširi krila, lete i druže se. Program uzgoja u zatočeništvu bio je toliko uspješan da su do 1993. neke od ovih ogromnih ptica ponovno vraćene u divljinu u Baja Kaliforniji, Kaliforniji i Arizoni. U kalifornijskom području Big Sur 2006. godine biolozi su dokumentirali par parenja s gnijezdom u šupljini stabla crvenog drveta, koje je prvo uočeno u divljini od puštanja na slobodu. Broj populacija ovih ptica u zatočeništvu i divljoj populaciji u 2015. godini porasla je s 23 na preko 400 zbog uspjeha ovog programa. Zoološki vrtovi također su pomogli u sprječavanju izumiranja drugih stvorenja, poput crnog divlja.
Zatočenik protiv divljih uzgoja
Zagovornici programa uzgoja u zatočeništvu navode da takvi programi mogu dovesti do inbrekcije životinja, čak i kada se pusti u divljinu, te na taj način promijeni evoluciju vrste smanjujući njezinu genetsku raznolikost. Neke vrste se neće pariti u zatočeništvu, kao u slučaju Usamljenog Georgea, rijetke kornjačeve torte na otoku Pinta. Uhvaćen u zatočeništvo 1972., George je smješten u Centar za uzgoj i uzgoj kornjača na otoku Santa Cruz - kraj obale Santa Barbare u Kaliforniji - gdje se odbio pariti s bilo kojom od ženki slične vrste. Posljednji iz svoje linije, umro je 2012. godine u zatočeništvu, nikad se nije uzgajao.
Argumenti protiv uzgojnih programa u zatočeništvu navode da puštanje životinja u divljinu može uključivati i unošenje smrtonosnih gljivica i bakterija u prirodni okoliš i smanjenu brojnost sperme i nisku stopu reprodukcije. Drugo ključno pitanje s kojim se suočavaju oslobođene životinje je ekosustav i stanište divljih životinja koje ih podržavaju.
Očuvanje i očuvanje divljine
Prirodni uzgojni programi obično djeluju najbolje jer se ti programi oslanjaju na prirodna okruženja i pogone kako bi se osigurao nastavak vrste. Ali da bi ovi prirodni programi uzgoja djelovali, životinjama treba zaštićeni rezervat ili područje u kojem mogu živjeti bez prijetnje lova ili krivolova. Organizacije poput Nacionalne federacije za divlje životinje zalažu se za zaštitu i obnavljanje staništa divljih životinja i smanjenje prijetnji ugroženim vrstama u divljini. (Ref. 9)
Zaštita ugroženih vrsta
Iako su vrste koje se uzgajaju u zatočeništvu imaju manju genetsku raznolikost i proizvode manja legla ili legla, ponekad je uzgoj u zatočeništvu jedino rješenje za zaštitu vrsta. Iako zoološki vrtovi možda ne nude najidealnije mogućnosti, pomažu u edukaciji ljudi o očuvanju i ugroženim vrstama te predlažu dug način zaštite životinja u prijetnji izumiranja.
Čini se da napori u očuvanju najbolje djeluju ako uključuju uspostavljanje staništa za divlje životinje i očuvanja koji rade zajedno s zoološkim vrtovima kako bi se osiguralo da ugrožene vrste mogu napredovati. Smanjenje prijetnji divljim životinjama trebalo bi uključivati uspostavljanje zaštićenih zemalja u kojima nije dozvoljen lov ili krivolov, pružanje vode bez zagađenja životinjama unutar staništa i smanjenje ili uklanjanje invazivnih vrsta koje nisu urođene u očuvanju koje narušava ravnotežu prirode.
Podrška akreditaciji i očuvanju zoološkog vrta
Akreditirani zoološki vrtovi, akvariji, spasilačke organizacije, utočišta i rezervati moraju se pridržavati strogih standarda skrbi, dobrobiti životinja, obrazovanja gostiju i posjetitelja o očuvanju divljih životinja i obveza očuvanja "divljih životinja i divljih mjesta" na svijetu kako bi dobili akreditaciju. Kada posjetite, potrošite ili donirate novac tim organizacijama, dio vaših donacija financira ove napore. Iako zoološki vrtovi možda ne predstavljaju najbolje rješenje za zaštitu ugroženih vrsta, to je očito po njihovim programima preživljavanja vrsta, zoološki vrtovi mogu imati pozitivan utjecaj na vraćanje nekih vrsta s ruba izumiranja.