Sadržaj
Biološka raznolikost je ključno mjerilo zdravlja bilo kojeg ekosustava, ali i cijelog našeg planeta. Svaki se organizam u ekosustavu, odnosno biome, oslanja na druge organizme i fizičko okruženje. Na primjer, biljne i životinjske vrste trebaju jedna drugu za hranu, a o vodi i skloništu ovise o okolišu. Biološka raznolikost opisuje koliko raznolikog ekosustava ima, s obzirom na resurse i vrste, a također i genetski unutar vrsta. Raznoliki ekosistem imat će više resursa koji će mu pomoći da se oporavi od gladi, suše, bolesti ili čak izumiranja neke vrste. Postoji nekoliko razina biološke raznolikosti, a svaka pokazuje koliko su različiti geni, vrste i resursi u nekoj regiji.
Raznolikost vrsta
Svaki ekosustav sadrži jedinstvenu kolekciju vrsta, koje međusobno djeluju. Neki ekosustavi mogu imati mnogo više vrsta od drugih. U nekim ekosustavima jedna je vrsta tako narasla da dominira prirodnom zajednicom. Kada se uspoređuju bioraznolikost ekosustava, smatra se da je ekosustav koji ima velik broj vrsta, ali nijedna vrsta ne ima mnogo više od ostalih, a ima najviše raznolikosti vrsta. Veliki broj vrsta može pomoći ekosustavu u oporavku od ekoloških prijetnji, čak i ako neke vrste izumiru.
Genetska raznolikost
Genetska raznolikost opisuje koliko su pripadnici jedne vrste usko povezani u datom ekosustavu. Jednostavno rečeno, ako svi članovi imaju mnogo sličnih gena, vrsta ima malu genetsku raznolikost. Zbog svoje male populacije, ugrožene vrste mogu imati malu genetsku raznolikost zbog križanja. Ovo može predstavljati prijetnju za populaciju ako dovede do nasljeđivanja nepoželjnih osobina ili čini vrstu osjetljivijom na bolesti. Imati veliku genetsku raznolikost pomaže vrstama da se prilagode na promjenjivo okruženje.
Raznolikost ekosustava
Regija može imati nekoliko ekosustava ili ih može imati. Široka prostranstva oceana ili pustinja bili bi primjeri regija s malom ekološkom raznolikošću. Planinsko područje s jezerima, šumama i travnjacima imalo bi veću biološku raznolikost, u tom smislu. Područje s nekoliko ekosustava možda će moći pružiti više resursa za pomoć domaćim vrstama u opstanku, posebno kada jednom ekosustavu prijeti suša ili bolesti.
Funkcionalna raznolikost
Način na koji se vrste ponašaju, dobivaju hranu i koriste prirodne resurse ekosustava poznat je kao funkcionalna raznolikost. Općenito se pretpostavlja da ekosustav bogat vrstama ima visoku funkcionalnu raznolikost, jer postoji mnogo vrsta sa mnogo različitih ponašanja. Razumijevanje funkcionalne raznolikosti ekosustava može biti korisno ekolozima koji pokušavaju očuvati ili ga obnoviti oštećenim, jer poznavanje ponašanja i uloge vrsta može ukazivati na nedostatke u prehrambenom ciklusu ili ekološke niše koje nedostaju vrstama.